Vi pitajte,mi odgovaramo
Pitanja i odgovori
U ovoj sekciji odgovorili smo na najčešće postavljana pitanja. Ukoliko niste našli odgovor na neko pitanje slobodno nam se obratite mailom na jamamapsiholog@gmail.com te ćemo rado odgovoriti na sva ostala pitanja.
Roditeljstvo se smatra jednom od najljepših, ali i najzahtjevnijih uloga u životu čovjeka. Izazovi roditeljstva traže velike i različite roditeljske angažmane, emocionalne, intelektualne, duhovne, financijske i fizičke prirode. Većina ljudi se u jednom trenutku pita da li sam dovoljno dobar ili sam loš, kakav sam roditelj. Važno je osvjestiti svoju roditeljsku ulogu u odnosu sa djetetom. Roditelj ne mora biti sam, iscrpljen, bespomoćan i zarobljen u zamku, jer se roditeljstvo uči.
Povezivanje prate izrazito velika očekivanja da se ono desi odmah po rođenju djeteta i na samo jedan specifičan način. Stoga ne čudi da su roditelj, a prije svega novopečene majke zbunjene i pod pritiskom. Kao i u svim zdravim odnosima, jedan od načina povezivanja je stvaranje rituala. Može biti riječ o kupanju, spavanju, šetnji, pogledima, osmjesima. Majčinstvo je snažno emocionalno putovanje koje zavisi od žene do žene. Veze izmedju Vas i Vašeg djeteta se stvaraju tokom čitavog života, zato imajte na umu da je riječ čitavom procesu a ne samo jednom trenutku.
Temelj dobrog odnosa roditelja i djeteta, ali i svakog drugog odnosa je vođenje računa o svojim potrebama kao i o poštovanju i uvažavanju potreba druge osobe ili djeteta. Svaki čovjek, osim potrebe za preživljavanjem, ima potrebu za ljubavi, želi voljeti, prihvaćati, biti voljen i prihvaćen.
Svako dijete kao i svaki roditelj jedinka su za sebe, sa svojim osobinama, temperamentom, interesima, navikama, željama, potrebama i zahtjevima. Prema tome ne postoje dobar ili loš roditelj, kao što ne postoji ni savršen roditelj. Ali postoje načini, znanja i metode koje nas učenjem mogu odvesti prema sretnijem i uspješnijem roditeljstvu.
Stres se može smanjiti razgovorom sa stručnim osobama, prepoznavanjem i pronalaženjem izvora stresa , odakle djeluje, te pronalaska adekvatnih načina za njegovo kontroliranje i smanjenje. Naučiti mehanizme borbe protiv njega.
Stres može dovesti do emocionalne nestabilnosti, do težih psihičkih stanja, depresije a kronični stres može utjecati i na fizičko zdravlje. Dugoročno izlaganje stresu slabi imunološki sustav, postoji rizik od malignih bolesti. Može se manifestirati na koži, u vidu alergija, dermatitis, otežanog disanja i astme.
Kronični stres se događa kada osoba ima odlike akutnog i epizodnog akutnog stresa. Iz dana u dan pritisak uništava tijelo i život osobe, dugoročnim iscrpljivanjem, nametanjem previše zahtjeva. To je stres zbog nepopustljivih zahtjeva i pritisaka koji traju i ne riješavaju se. Kronični stress se razvija kad osoba ne vidi izlaz iz određene situacije.
Epizodni akutni stres se javlja kod osoba koje češće doživljavaju akutni stress, gdje pod pritiskom kaotično funkcioniraju u životnim situacijama. Uvijek su u žurbi , ali uvijek kasne. Previše obaveza stvaraju sebi i stvaraju si pritisak da ih baš sve izvrše. Sebe opisuju kao osobe sa puno mentalne energije. Razdražljive su, tjeskobne, napete, agresivne i nestrpljive. Neprestano brinu.
Zbog načina odnosa prema drugima. Nesigurnosti, egocentričnosti, nepoštovanja, iskorištavanja, nedostatka vremena za druge, zapostavljanje drugih i još mnogo stvari.
Ljudi su društvena bića, a odnosi s drugim ljudima pružaju nam radost i ispunjenost. Najčešći razlog dolaska na psihoterapiju su upravo problemi u međuljudskim odnosima.
- Budite jasni.
- Ništa se ne podrazumijeva, verbalizirajte.
- Aktivno slušajte drugu osobu, budite prisutni.
- Ako vam nešto nije jasno, u redu je postaviti pitanje.
- Ne forsirajte svoja uvjerenja.
- Pokušajte kratko i jasno reći ono važno.
- Koristite asertivan način komunikacije. “Ja poruke”
U komunikaciji između dvije osobe, važno je paziti da li ste osobi sa kojom komunicirate zaista prenijeli ono što želite iskazati komunikacjom. Nerijetko se događaju greške u komunikaciji i različiti nesporazumi zbog nedovoljne jasnoće u komunikaciji. Dakle, treba biti jasan, otvoren, govoriti što želite i što ne želite u određenoj tematici, uz poštovanje druge osobe.
Pored verbalne i neverbalne, postoji nekoliko vrsta komunikacije. Interpersonalna komunikacija-komunikacija između najmanje dvije osobe. Intrapersonalna komunikacija – komunikacija sa samim sobom (npr. razmišljanje, analiziranje, monolozi). Gupna komunikacija – komunikacija između jedne ili više grupa. Javna komunikacija – komunikacija između veće grupe ljudi u kojoj govornik i publika imaju jednak status i zadatak. Masovna komunikacija -komunikacija između velikog broja različitih ljudi. Međukulturalna komunikacija – komunikacija između ljudi iz drugih kultura čiji su običaji, kultura i povijest drugačiji od naših.
Komunikacija je process razmjene informacija. Cilj komunikacije je razmjena , slanje, primanje i interpretiranje informacije.
Konflikti sami po sebi nisu ni negativni ni pozitivni. Oni su prirodna pojama među ljudima, a on o što ih čini dobrim ili lošim su načini na koji se sa konfliktima radi. Dakle , zavisi od čovjeka do čovjeka. Konflikt može biti pozitivan ako ga gledamo kao priliku da uvidimo problem koji je došao da poboljša odnos između dvoje ljudi ili kao problem/situacija koja može poboljšati funkcioniranje organizacije u kojoj radite.
Prevencija u rješavanju konflikta je učenje dobrih vještina komunikacije. Slušati osobu što govori, bez da je odmah krenemo napadati ili se braniti, upadati u riječ, podsmijehivati se. Razvijati empatiju i sposobnost tolerancije da postoje i tuđi stavovi, da postoje različiti stavovi.
Prvi znaci konflikta su kada Vam sama pomisao na tu osobu stvara nelagodu, pa se javlja tenzija i želja da se susret sa drugom osobom izbjegne na neki način. Konflikti s drugima vodeći su uzrok stresa u našem životu. Psihoterapija se često sastoji od rješavanja problema u sadašnjim ili prošlim važnim odnosima.
Konflikt obično nastaje zbog različitosti mišljenja dvije osobe. Kako ne postoje dvije osobe koje identično misle ili osjećaju, dolazimo do toga da je konflikt sastavni dio života, neizbježan dio svakog odnosa.
Konflikt je situaciju u kojoj dvije ili više osoba teži ostvarenju svog cilja, mišljenja, potrebe ne uzimajući u obzir mišljenje osobe preko puta,svog sugovornika.
Da. To se uči. Emotivna stabilnost i sposobnost učinkovitog upravljanja emocija, utječe na kvalitetu života i povezana je s mentalnim zdravljem. Reguliranje emocija je sposobnost da svoje emocije promatramo, procjenjujemo i prilagođavamo te da svjesno utječemo na vrijeme kada ćemo ih i na koji način iskazati kako bismo ostvarili željene ciljeve (Thompson, 1994).
Emocije su praćene fiziološkim promjenama (promjene pulsa, disanja, krvnog tlaka), kroz ponašanje (mimika, gestovi,promene izraza lica-facijalna ekspresija) i subjektivnim doživljajima emocija (emocije kao što su sreća, ljutnja, tuga , strah, ljubomora).
Postoji mnogo vrsta i podjela emocija. Psiholozi obično rade podjelu na dvije vrste emocija. Osnovne (radost, iznenađenje, strah, tuga, srdžba i gađenje) te složene (ljubav, ljubomora, krivnja, zavist, ponos).
Emocije se formiraju u odnosu na događaj. Ako se radi o pozitivnom događaju, emocija je pozitivna (na primjer: nada, sreća, zadovoljstvo, ljubav). Ako se radio o negativnom događaju, onda je emocija negativna (ljutnja, tuga, zavist, ljubomora, strah, gađenje, sram ,stid, žalost.)
Postoje pozitivne i negativne, ali ne i loše i dobre. Svaka emocija se javlja jer je potrebna. Kao znak da se nešto važno za nas događa i da je potrebno da osjetimo i proradimo, kao put u vraćanje balansa našeg tijela. Svaka emocija ima svoju funkciju i zato bih mogla reći da nijedna emocija nije loša i nepoželjna, već naprotiv.
Emocije su reakcije prema sebi, pojavama, predmetima ili drugim ljudima. Emocija nastaje kada osjetimo da se u našem unutarnjem svijetu ili vanjskom okruženju događa nešto važno i uključuju fiziološke, iskustvene i kognitivne aspekte.
Akutni stres je najčešći oblik stresa, razvija se uslijed pritisaka iz nedavne prošlosti te očekivanih zahtjeva i pritisaka iz bliske budućnosti.
Česte glavobolje, bolovi u prsima i mišćima,umor, otežana probava, smanjen libido – seksualna želja, nesanica, anksioznost i nemir, nedostatak motivacije, smanjena koncentracija, ljutnja , bijes, prejedavanje ili gubitak želje za hranom, socijalno distanciranje.
Prihvatiti je. Uz lijekove i psihoterapijske razgovore, uz nas učimo prepoznati to stanje, prihvatiti, i kontrolirati ga u smjeru većeg osobnog zadovoljstva.
Depresija se uz propisane lijekove psihijatra, liječi uz razgovore sa stručnjacima, psihologom i psihoterapeutom.
Depresivna osoba se bori sa tugom i govori rečenice poput: ”ja ništa ne vrijedim”, ”beskorisna sam”, ”nitko me ne razumije”, ”ne zaslužujem ljubav”, ”nisam privlačna”, ” ja sam promašaj”.
Osjećaji koji se javljaju su tuga, bezvoljnost, nezainteresiranost. Prisutna je praznina i dosada. Javlja se osjećaj brige za sebe i druge.
Anksioznost govori da Vam je previše stresa, da bi mogli promijeniti način života, , da nemate zdrave odnose sa ljudima, da trebate postaviti granice, da vodite više računa o sebi. Anksioznost želi da rastete i razvijate se. Navike , uvjerenja, načini razmišljanja i ponašanja koja su vam do sad služila, više vam ne odgovaraju.
Javlja se onda kada se osoba ne može suočiti sa prijetnjom. I onda kada ne prepoznaje izvor prijetnje. Ali i onda kada znamo točan izvor prijetnje ali osjećamo da ne možemo ništa poduzeti vezano za to.
Anksioznost možemo opisati kao osjećaj straha koji se javlja u trenucima opasnosti, situacijama koje su za nas neugodne i nepoželjne, a nestaje ubrzo po prestanku podražaja i izlaska iz te situacije.